Tamo se kuće od zemlje grade

Mošorin je malo mesto na obali Tise u Južnoj Bačkoj. Ovo je ujedno i prva destinacija na koju smo otišle uz podršku porodice i prijatelja – jer sem onih koji se ciljano zapute tamo, nema drugog načina da se do Mošorina stigne.

U prostranom dvorištu nad kojim se nadvija krošnja velikog oraha na čijoj jednoj grani visi ljuljaška, na nekoliko strana nalaze manji objekti izgrađeni od zemlje, čerpići koji se suše, drveni kalupi, gomilice zemlje, gline, slame i građevinska kolica, dočekala nas je Dragana Kojičić.

Znanje sa svih strana sveta

Dragana je arhitektkinja i specijalistkinja za zemljanu arhitekturu. Znanje je usvajala na različitim stranama sveta – od Francuske, preko Bliskog Istoka, Afrike i Amerike, a u Srbiju i Vojvodinu se vratila kako bi svoje znanje prenosila dalje i podizala svest o svim mogućnostima koje zamlja kao gradivni materijal pruža.

Radionice zemljane arhitekure

Jesen, kada smo razgovor zabeležile, jeste period kada se u Draganinom domu u Mošorinu održavaju radionice zemljane arhitekure. Tog dana, odlazeća grupa polaznika je ispratila instrukcije za pravljenje čerpića i korišćenje drvenih kalupa za tu namenu.

Kao primer objekta od zemljane arhitekture, tu je kuća koju su Dragana i njen muž sami obnovili, uz pomoć prijatelja. Dragana je na jednom konkursu dobila sredstva kojima je otkupila staru i trošnu kuću od zemlje  u Mošorinu i pažljivo je osmislila način da je ojača, transformiše i proširi, tako da objekat bude funkcionalan i trajan, uz svu opremu nophodnu za udoban život u savremenom dobu – struju, vodu i internet. Ovakav objekat je energetski mnogo efikasniji i isplativiji od nekih drugih, zastupljenijih.

Prednosti zemljane arhitekture su, kako Dragana kaže, to što je materijal lako dostupan; govorimo o zemlji (koja može imati različite karakteristike, sadržati pesak ili glinu u različitoj meri), vodi i slami. Svojim radom i deljenjem znanja, Dragana razvejava mnoge predrasude koje se za kuće od zemlje vezuju; poput toga da asociraju na siromaštvo i loše životne uslove.

Priča o Dragani i njenoj strasti za zemljanu arhitekturu je priča o povezanosti sa prirodom, istančanom osećaju za njene elemente koji su oko nas i čuvanju veština koje nam mogu omogućiti održivu budućnost.